Prica za vas, moje drage prijatelje.
Moja prijateljica je Bosanka. Zivi kao izbjeglica u Skandinaviji,a svakog ljeta dodje svojoj rodbini u Srbiju . Skokne povremeno i u Sarajevo. Kada je blago ljeto ode i na more. Ipak joj nije do velikih vrucina,pa taj put traje kratko, jer i ona ima dobrih godina,… bas kao i ja i vrati se ubrzo „svojoj kuci“, tamo inace,… gdje sada zivi.
Moja prijateljica nema dlake na jeziku. Udje ona tako u Beogradu na Slaviji u autobus na vrata kod vozaca da kupi kartu i jedva se probije kroz talas onih koji ne postuju red pa izlaze na ta ista vrata.
„Aman ljudi, ne izlazi se na ova prednja vrata kod vozaca” glasno gundja moja prijateljica, a narod je ne slusa i gura se sa svih strana i izlazi.Tada spazi ona jednog brakatog, postarijeg, covjeka ,koji je mrko posmatra drzeci se za stangu u prednjem dijelu autobusa. Blene on tupo u nju svjesan po njenom bosanskom izgovoru, da je mozda izbjeglica i „odnekud sa strane“.
„Kako to ti, nama delis pamet? I ucis nas,…!!! Odakle si ti bre ?” kaze joj brka i gleda je sumnjicavo i sa visine.
„Iż Evrope” procijedi ona kratko i ljutito, ne zeleci da se intimizira sa publikom iż autobusa i da objasnjava odakle je.
„OOOOOO, znaci od Tudmana”, isprsi se brka,onako malo stariji,pa pun autoriteta,jos i prosjed, al’ bas pravo kurcevit.“ Ti hoces da nas naucis pameti, jado, aaaa?.Da mi je samo ovde moj pokojni djed,… pa da te jos i siluje… Dosta nam je vas iż Evrope.” laprda on prepametan i pun sebe, kao i svi takvi bukaci.
I tako krenu zucna polemika sve dok moja jadna prijateljica ne uspije da brze bolje prekrati svoje muke i nestane sa ovog verbalnog ratista, na jednoj od narednih stanica i spase se od takvih, zbog kojih je izmedju ostalih i napustila svoje Sarajevo i svoj rodni kraj.
Ali jedno je sigurno; moja prijateljica, nikad nece o ovom dogadjaju nikom pricati od sramote,… buduci da je i ona Srpkinja, al’ ona „druga“,… izbjeglica iż Bosne.
Sta bi tek bilo da je na njenom mjestu bio neko ,ko je zaista iz neke druge nacije, ili neke druge vjere? Kako bi je tek tada, prpustili kroz toplog zeca.
Ali ipak nije sve tako crno kao sto izgleda na prvi pogled:
Slijedeceg dana, ode moja prijateljica na pijacu Zeleni venac, da kupi povrce i neke zivotne namjernice, pa stade pored bogate tezge jednog od prodavaca. Odmah nakon nekoliko razmjenjenih rijeci, prodavac osjeti da zena nije iż ovih krajeva, pa je upita:
” Odakle ste gospodjo ? Niste odavde, zar ne?”
„Ne nisam. Ja sam iż Sarajeva.”Cu ona sebe kako rezignirano vec, navikla na daljnje provokacije ,….ponavlja .
„Ma nemojte, bas iż Sarajeva?” pita on srdacno i razdragano kao da je sreo nekog svog.
„Da , jel’ nesto nije u redu?” odgovori otsjeceno moja prijateljica vec navikla na takva pitanja.
„A iż kog djela Sarajeva?„ pita je prodavac , polako vagajuci joj buraniju kao da produzava kretanje neke zamisljene loptice ,koja je usporavala… ali se ipak i dalje kotrljala po ivici nekakvog ruleta…
„Pa iż Kovacica” kaze ona bez zara, nesposobna da se prepire i nastavlja razgovor.
Klik , klik,… kliiiiiik… i loptica stade na jednom nepoznatom broju…i nastade za trenutak tisina.
„O pa ja sam tamo studirao agronomiju i prozivio par lijepih studentskih godina „ rece bucno i veselo covjek pa pridodade ,obilatu saku buranije, na vec izvganu kolicinu i stavi joj to sve ljubazno u ceker. Dodade jos dvije rumene jabuke pride, kao znak prijateljstva i paznje. i prijateljski se nasmjesi i rece;
” E moje Sarajevo i moji lijepi studentski dani” promrsi kao za sebe prodavac zamisljeno i klimnu sjetno glavom…”Evo da vas zato, malo i ja pocastim, a dacu vam i specijalni popust, za sve sto ste kod mene kupili.Ah ti dani , ti ljudi i taj prekrasni grad …nikad se ne zaboravljaju….”
rece nekadasnji student Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu , a sada prodavac na pijaci na Zelenom vencu. Rece prisno kao da je, poslije dugo, dugo, vremena , sreo nekog, svog , dragog, prijatelja.
Eto tako je to kad se Bosanka ili Bosanac nadju u Beogradu. Nikad se ne zna kako ce ih ko primiti i kako ce ih ko dalje tretirati.
To mu dodje kao neki rulet.
Kao neki srpski rulet.
Prica je posvecena mojoj dragoj, staroj, prijateljici i mom novom ,do sada nepoznatom prijatelju… sa Zelenog venca.
Pego s ljubavlju
